Iako je početkom 20. stoljeća bilo mnogo estetski utjecajnih uredskih stolica, to je bila niska točka za ergonomski dizajn.Na primjer, Frank Lloyd Wright, izradio je mnoge impresivne stolice, ali kao i drugi dizajneri, bio je više zainteresiran za uređenje stolica nego za ergonomiju.U nekim je slučajevima uzeo u obzir ljudsku aktivnost.Stolica Larkin Building iz 1904. dizajnirana je za daktilografe.Kad se daktilograf nagne naprijed, naginje se i stolica.
Zbog slabe stabilnosti stolice, koja je kasnije prozvana "samoubilačkom stolicom", Wright je branio svoj dizajn rekavši da zahtijeva dobro držanje pri sjedenju.
Stolac koji je napravio za predsjednika tvrtke mogao se okretati i podešavati po visini, smatran je jednim od najboljih uredskih stolaca.Stolica se sada nalazi u Metropolitan Museum of Art.
Dvadesetih godina prošlog stoljeća ideja da udobno sjedenje čini ljude lijenima bila je toliko uobičajena da su radnici u tvornicama sjedili na klupama bez naslona.U to vrijeme bilo je sve više pritužbi na pad produktivnosti i bolesti zaposlenika, posebice među radnicama.Tako je tvrtka Tan-Sad na tržište stavila sjedalicu koja može podesiti visinu naslona.
Ergonomija je postupno postala popularna u to vrijeme 1950-ih i 1960-ih, međutim, izraz se pojavio više od 100 godina ranije i nije došao u prvi plan sve do Drugog svjetskog rata.Studije su pokazale da smo nakon Drugog svjetskog rata za mnoge poslove morali sjediti.Stolac MAA iz 1958. godine, koji je dizajnirao dizajner Hermana Millera George Nelson, bio je nov po tome što su se njegov naslon i baza naginjali neovisno, stvarajući novo iskustvo za ljudsko tijelo na poslu.
U 1970-ima industrijski dizajneri su se zainteresirali za ergonomska načela.Dvije su ključne ikonske američke knjige: "Mjera čovjeka" Henryja Dreyfussa i "Ljudska mjerila" Nielsa Diffrienta ilustriraju zamršenost ergonomije.
Rani Lueder, ergonomist koji desetljećima prati stolicu, smatra da autori dviju knjiga na neki način previše pojednostavljuju, ali da te pojednostavljene smjernice pomažu u razvoju stolice.Devenritter i dizajneri Wolfgang Mueller i William Stumpf, implementirajući ova otkrića, izumili su metodu korištenja lijevane poliuretanske pjene za podupiranje tijela.
Godine 1974., moderni proizvodni magnat Herman Miller zamolio je Stumpfa da iskoristi svoje istraživanje za dizajn uredske stolice.Rezultat ove suradnje bila je stolica Ergon, prvi put puštena u prodaju 1976. Iako se stručnjaci za ergonomiju ne slažu sa stolicom, ne protive se da je ona donijela ergonomiju masama.
Stolica Ergon je revolucionarna u smislu inženjeringa, ali nije lijepa.Od 1974. do 1976. Emilio Ambasz i GiancarloPiretti dizajnirali su "Chair Chair", koji spaja inženjerstvo i estetiku i izgleda kao umjetničko djelo.
Godine 1980. uredski je rad bio najbrže rastući segment američkog tržišta rada.Te su godine norveški dizajneri Peter Opsvik i Svein Gusrud smislili alternativno rješenje za bolove u leđima, kronično sjedenje za stolom i druge zdravstvene probleme: Nemojte sjediti, kleknite.
Norveška stolica Balans G, koja napušta tradicionalni položaj sjedenja pod pravim kutom, koristi kut prema naprijed.Balans G sjedalica nikad nije bila uspješna.Imitatori su masovno proizvodili ove stolce bez ozbiljnog razmatranja dizajna, što je dovelo do stalnog niza pritužbi na bolove u koljenima i druge probleme.
Kako su računala postala bitan dio ureda u 1980-ima, izvješća o ozljedama povezanim s računalom su rasla, a mnogi ergonomski dizajni stolica dopuštali su više položaja.Godine 1985. Jerome Congleton dizajnirao je Pos sjedalo, koje je opisao kao prirodno i bez gravitacije, a koje je također proučavala NASA.
Godine 1994. dizajneri Hermana Millera Williams Stumpf i Donald Chadwick dizajnirali su Allen Chair, vjerojatno jedinu ergonomsku uredsku stolicu poznatu vanjskom svijetu.Ono što je novo kod stolca je da podupire lumbalnu kralježnicu, s oblikovanim jastukom ugrađenim u zakrivljena leđa koji se može mijenjati s tijelom kako bi se prilagodio različitim položajima, bilo da je naslonjen za telefonski razgovor ili nagnut prema naprijed za tipkanje.
Uvijek postoji neki dizajner koji se napije tijekom istraživanja, vrti okolo i pljuje svijetu u lice.Godine 1995., samo godinu dana nakon što se pojavio stolac Allen, Donald Judd, kojeg je Jenny Pinter nazvala umjetnikom i kiparom, povećao je naslon i povećao pokretljivost sjedala kako bi stvorio ravnu stolicu poput kutije.Na pitanje o udobnosti, inzistirao je na tome da su "ravne stolice najbolje za jelo i pisanje".
Od predstavljanja stolice Allen, bilo je mnogo impresivnih stolica.U međuvremenu je riječ ergonomija postala besmislena jer je studija sve više i bolje nego ikada prije, ali još uvijek nema standarda kako prepoznati je li stolac ergonomičan.
Vrijeme objave: 16. lipnja 2023